Slad, ovisno o žitarici može biti ječmeni, pšenični itd. no najčešće se koristi upravo ječmeni slad. Nastaje namakanjem zrna žitarica u vodi nakon čega se zrnje stavlja na hladno i tamno mjesto da bi se potaknulo klijanje sjemena.  Nakon toga se klijanje prekida sušenjem slada na visokim temperaturama. O temperaturi  sušenja ovisi vrsta i boja slada: pale, crystal, coffe, chocolate, black…. te stupanj modifikacije.

Cilj slađenja je razviti enzime koji pri ukomljavanju vrše pretvorbu škroba u šećer. Ako malo razmislimo shvatit ćemo da je slađenje u principu umjetno potaknuto klijanje sjemena koje se prekida kad se postigne željeni stupanj modifikacije. Sladove možemo podijeliti u dvije skupine: Osnovni slad (sadrži dovoljno enzima za konverziju škrba- diastatska moć) i specijalni slad (sadrži manju količina enzima i koristi se da bi pivu dao poseban okus i boju).

Ovo je pojednostavljen prikaz proizvodnje slada i u praksi je puno složeniji od tog, ali važno je razumjeti osnove nastanka slada da bi mogli bolje razumjeti proces ukomljavanja.