Od prijenosnog hladnjaka možemo napraviti sasvim funkcionalnu posudu za ukomljavanje, prednost hladnjaka je niska cijena (ako isključimo one za big fishing) i vrlo dobro održavanje temperature.

Od materijala su potrebni:

Gumeni čep-1 komad
Bakrena cijev 12 mm- 1,5 m
Bakreni T spoj- 5 komada
Bakreno koljeno 90°- 4 komada
Hermeto spoj 1/2″x 12- 1 komad
Gumena brtva 1″- 1 komad (ili bolje silikonska gumica)
Prsten M20- 4 komada
Mufa 1/2″- 1 komad
Kugl. slavina s holenderom 1/2″- 1 kom.
Hladnjak 32l
Termometar- 1 kom. (s e-baya)

Ukupna investicija iznosi oko 230 kn.

Ja sam išao na varijantu s bakrenom drenažnom cijevi za cijeđenje sladovine ali možete iskoristiti i fleksibilno crijevo s vodokotlića, samo osigurajte dobru čvrstoću crijeva da ga slad ne stisne i tako zaustavi protok.

Prvo je potrebno izmjeriti unutarnje dimenzije hladnjaka i nakon toga skicirati drenažnu cijev vodeći računa da je cijev udaljena od ruba 2-3 cm.  Cijev možete rezati pilom za metal ili rezačem bakrenih cijevi, jeftinije (za amatere vrlo dobre) varijante možete povoljno kupiti po prodajnim centrima diljem Lijepe naše. Ja sam rezač platio 20ak kuna i još uvijek me dobro služi. Sad dolazi komplicirani dio- rezanje rezova za cijevi, pokušao sam raditi s brusilicom i listom od 1 mm al rez je bio uvijek širi od 1 mm (jer ručna brusilica uvijek “odnese” malo više. Na kraju sam odlučio prijeći na pilu za metal kojom sam dobio rezove širine nešto manje od 1 mm- savršeno.

Princip je jednostavan- cijev stavite između dvije letve čija visina odgovara visini neodrezanog dijela cijevi (tako da vam drži distancu da ne prerežete previše jer bi se bakrena cijev mogla slomiti). Nakon toga letve stegom učvrstite za radni stol i možete krenuti. Razmak reza je oko 10 mm.

Kad ste izrezali cijev zalemite ju za bakrene spojeve vodeći dačuna da lemite svako drugi spoj (zbog lakšeg rastavljanja i čišćenja cijevi).

Drenažna cijev će biti okrenuta rezovima prema dolje da bi spriječili začepljenje cijevi sladom.

Sad možemo pristupiti postavljanju ventila. Rupu na hladnjaku ćete najlakše napraviti stepenastim svrdlom, no ukoliko ga nemate možete probiti rupu običnim borelom i proširiti ju turpijom ili keramičkim svdrlom. Promjer rupe ovisi da li koristite nipel ili mufu. Rupu povećavajte polako da ne bi pretjerali, radije ostavite užu jer ćete ju lako poslije proširiti. Odmah napravimo i rupu za gumeni čep u koji će doći termometar. Čep ćete jednostavno probušiti borelom ukoliko ga ostavite par sati u zamrzivaču, samo budite brzi da se ne stigne zagrijati. Uz pomoć termometra ćete bez podizanja poklopca znati približnu temperaturu ukomljavanja, kažem približnu jer je temperatura različita u različitim dijelovima komine (pri središtu je viša), ali razlika nije zabrinjavajuća.

Za spajanje ventila s bakrenom cijevi je najbolje koristiti nipel bez zadebljanja na sredini, no kako je takav nipel kod nas teško pronaći u slobodnoj prodaji, možete upotrijebiti i mesinganu mufu od 1/2″. Izmjerite debljinu stjenke frižidera i brusilicom skratite mufu 2-3 mm kraće od debljine stjenke .

Cilj je da između mufe i prstena (šajbi) imamo dovoljno prostora za pritegnuti gumenu brtvu (ako možete kupite silikonsku jer gumena nije preporučljiva za prehrambenu upotrebu).

Nakon toga s unutarnje strane stavimo gumicu, šajbu i hermeto spoj; a s vanjske strane šajbe i ventil.

Montirajte gumeni čep, stavite termometar i hladnjak je spreman za ukomljavanje.

Gubitak temperature kod ovakvog tipa hladnjaka je 1-2°C za sat vremena što je zanemarivo.

Želim vam uspješno ukomljavanje!!

PREPORUKA: Nakon nekoliko mjeseci korištenja preporučio bih da izbacite gumeni čep i termometar:  dodatni posao bušenja hladnjaka i čepa nije vrijedan budući da temperaturu jednostavno možete izmjeriti i odozgo, s dodatnim otvorom ćete uvijek imati povećan rizik propuštanja sladovine.